-2.png)
Kako je izgledala naša večer: trenutci koje želimo ponovno proživjeti
Postoje večere koje nas povežu dublje nego što očekujemo, a naša posljednja Moon Kissed večera bila je upravo takva. U toplini Salona 6, okružene umjetnošću, slavile smo svoj ciklus kroz hranu, razgovor i zajedništvo.
Okupljanja koja se dogode u pravo vrijeme, na pravom mjestu i s pravim ljudima naš su specijalitet. Zimska Moon Kissed večera bila je slastan zalogaj dobrog trenutka. Salon 6, šarmantan starozagrebački stan, poslužio je kao idealna kulisa naše večere, obogaćujući je duhom starog Zagreba.
U toj atmosferi okupilo nas se trinaest. Arhitektice, grafičke dizajnerice, povjesničarke umjetnosti, umjetnice, sommelierke, vlasnice obrta, odgajateljice, majke, ali prije svega prijateljice. Došle smo otvorenog srca, spremne na razgovor i smijeh. Spojila nas je zajednička želja da proslavimo ono što nam je najprirodnije, naš ciklus.
Chefica Ines Cik pripremila je meni koji je pratio temu večeri, a to je proslava naše faze unutarnje zime. Večeru smo započele carpacciom od cikle s kozjim sirom i uljem od vlasca, potom se ugrijale juhom od buće s pinjolima i bućinim sjemenkama. Glavno jelo bio je seitan steak uz povrtni umak i kremasti pire, a desert; poširane kruške u crnom vinu sa kremom od skute i karameliziranim pekan orasima, zaokružio je priču savršeno lakim slatkim tonom.
Slavile smo i naše slavenske korijene kroz dekoracije kojima je Edita iz CheChe Studia ukrasila mjesto našeg objeda. Stol je bio prekriven stolnjacima i nadstolnjacima naših prabaka – komadima tekstila koji su preživjeli desetljeća, upili priče žena prije nas i sačuvali tragove njihovih ruku. Povezale smo naša iskustva s iskustvima pretkinja koje su živjele, radile, rađale i stvarale prije nas.
U središtu stola nalazio se raskošan aranžman od pšenice, biljke koja u slavenskoj tradiciji simbolizira plodnost, obnovu i neprekidni ciklus života. Pšenica je u ovoj večeri preuzela ulogu tihog čuvara. Podsjetila nas je da se i naše tijelo obnavlja svakog mjeseca, baš kao što se zemlja obnavlja nakon žetve. Crvene svijeće, teksture tkanina naših prabaka i snopovi pšenice zajedno su stvorili atmosferu nalik maloj „sobi pretkinja“, mjestu gdje se ženska snaga, prošlost i sadašnjost susreću.
Umjetnički dio večeri bio je jednako važan kao i gastronomski. Zahvaljujući umjetnicama Katrin Radovani, Tari Beati Racz i Hani Hanak, prostor se pretvorio u mali ženski svemir ispunjen bojom, formom i simbolikom. Njihovi su radovi promijenili dinamiku prostora i dali mu novu dimenziju, onu koja otvara razgovore i poziva na introspekciju. Na vašu sreću, ukoliko vam se neki od ovih radova posebno sviđa i već ga možete zamisliti na svojem zidu, javite nam se za sve upite o kupovini jer će slike za koji dan biti dostupne u našoj ART sekciji.
Sponzori Sanytol, Cookiebox, Lactovit i Iroha pobrinuli su se da svaka od nas kući ponese lijepu, pažljivo odabranu uspomenu. Goodie bagovi bili su mali produžetak večeri – podsjetnik da je briga o sebi prisutna i izvan ovog zajedničkog vremena.
U nedjelju od 17 do 21 sat, u ta četiri sata ispunjena druženjem, razmjenom, toplinom i dobrom hranom, dogodilo se nešto što se ne može namjestiti ni isplanirati: osjećaj zajedništva. Večer je završila nježno, gotovo neprimjetno, kao da nitko zapravo nije htio otići.
A sada mene zanima – dođeš na sljedeću?
